Piše: Jovana Milosavljević
Fotografije: Josip Lovrenović

Velika baletna bajka “Krcko Oraščić” na muziku Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji Konstantina Kostjukova premijerno je izvedena 29. novembra 2017. godine na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu. Kostimi za predstavu su kreacija Amne Kunovac Zekić, scenografiju potpisuje Josip Lovrenović, a za dizajn svjetla je zadužen Moamer Šaković. Prva repriza odigrana je 1. decembra, druga repriza 26. decembra 2017. godine. U prepunoj dvorani Narodnog pozorišta predstava je imala četvrto i peto izvođenje 23. 01. i 24. 01. 2018. godine. Time je završeno izvođenje baleta “Krcko Oraščić” u tekućoj pozorišnoj sezoni 2017. / 2018.
Najmlađi izvođači u predstavi su učenici Osnovne muzičke škole “Mladen Pozajić”, odsjek balet, 3. razred nastavnice Brižite Karabašić, učenice Osnovne muzičke i baletske škole Novo Sarajevo, odsjek balet, 3. i 4. razredi nastavnica Svee Thalie Ćatić i Samre Mlinar i učenice Srednje muzičke škole Sarajevo, odsjek balet, klase profesorice Tanje Smajić. Za uvježbavanje dječijeg ansambla u predstavi “Krcko Oraščić” je zadužena profesorica Tanja Smajić. Radeći na pripremi novog baleta kao profesionalna balerina, a odrastajući i profesionalno se razvijajući od svoje šeste godine uz predstavu “Krcko Oraščić”, poželjela sam da skupim dio iskustava i doživljaja najmlađih izvođača. Mislim da u njihovim izjavama možemo naći istinske vrijednosti koje bismo trebali moći sačuvati i po njima se ravnati. Bilježeći doživljaje i osjećaje “malih ljudi” koji su se našli u ulogama “Djevojčica”, “Dječaka” i “Miševa”, pokušala sam zbrojiti njihova lična i grupna saznanja o procesu rada koje su ponijeli kao nezaboravno i vrijedno iskustvo koje ne bi mijenjali ni za šta na svijetu.

I DIO
U DOMU STOLBAUMOVIH

Dok majka priča priču

Iščekujući taj važni čas otvaranja pozorišne zavjese i početak premijernog izvođenja baletne predstave “Krcko Oraščić”, Amila Snagić slušala je svoje srce kako kuca jače nego inače. U ulozi “Djeteta” – curice koja usniva san o čarobnoj avanturi lutka Krcka (Igor Pastor), Amila počinje predstavu sjedeći na krevetu i slušajući bajku koju joj pripovijeda glavna junakinja predstave Maša (Tamara Ljubičić). Taj trenutak iščekivanja je poseban po svemu: sve je spremno i na svom mjestu, čuje se pokoji instrument iz orkestra i žamor publike, dok na sceni vlada muk duboke tišine. “Imala sam pravu sreću”, veselo se prisjeća Amila, ” jer su moju tremu i nestrpljenje dok sam čekala znak za početak predstave Maša i Fric (Ioan-Vasile Soit) pretvorili u zabavu i opuštanje plešući hip-hop”. Rua Melek Kadribašić našla se u istoj ulozi “Djeteta” na prvoj reprizi baleta “Krcko Oraščić”. Rua je najsretnija dok pleše i svoja osjećanja izražava igrajući. “Biti sa baletnim umjetnicima na sceni, gledati njihove probe i učiti nove stvari veoma je privlačno i interesantno. Nastupati s profesionalcima na velikoj sceni Narodnog pozorišta za mene je veoma značajan događaj”. Lana Budalica bila je u ulozi “Djeteta” na drugoj reprizi baleta i prilika da se nađe na sceni kraj divne balerine Tamare Ljubičić čini je sretnom. Za nju je “Krcko Oraščić” veoma lijepa i uzbudljiva predstava za djecu.

Djevojčice, Mašine prijateljice

Dalila Kaučić je na početku rada sumnjala da li će uspjeti savladati zadatke koje predstava nosi. “Plašila sam se da neću razumjeti šta koreograf Konstantin Kostjukov traži od nas, najmlađih izvođača u predstavi. Nakon par proba odagnala sam svoje strahove i naučila da je koreograf tu kako bi nam pomogao da se što bolje pripremimo za predstavu. Uživala sam u svakom trenutku rada”. Iman Kurtović spominje kako joj se učešćem u baletu “Krcko Oraščić” probudilo divno sjećanje na odlazak u pozorište s mamom iz vremena kada još nije pohađala baletnu školu. “Sjetila sam se koliko sam uživala i divila se balerinama. Baletne predstave i igrači bili su mi velika inspiracija i razlog da se zaljubim u baletnu umjetnost”, iskrena je Iman. “Za mene je ovaj balet nezaboravno iskustvo u kojem sam puno toga naučila i boravila na čarobnom mjestu zvanom scena”. Dora Kos, Sarah Hrabač i Kristina Mandić pojasnile su kako sve one s ulogama “Djevojčica” igraju Mašine prijateljice koje sa roditeljima dolaze na svečanu prazničnu zabavu u dom Mašinih i Fricovih roditelja, gospođe i gospodina Stolbaum (Ekaterina Vereščagina i Evgenij Gaponko). Njihova je scena svečana i puna radosti, jer dobijaju poklone, uživaju u slavlju i igri s Mašom, plešu sa svojim lutkama i kroz ples vješto izbjegavaju Frica i njegove prijatelje koji ih često ganjaju i zadirkuju. Sa nama je Mašin i Fricov kum Droselmajer (Mihail Mateescu) koji izvodi razne trikove za nas i donosi nam mehaničke lutke na poklon. “Naporno je bilo postići sve aktivnosti i uskladiti obaveze s probama”, odgovorno tvrdi Sarah Habul. “Trudili smo se da uskladimo sve i da nam škola ne ispašta zbog intenzivnih proba za predstavu. Mogu reći da su nas naša životna deviza s kojom smo završavali svaki radni dan – “brzo spavajte”, i iskrena ljubav prema baletu, dobro vodile da istrajemo kada nam je bilo teško. Stela Despotović je alternacija za “Djevojčice” i vrlo je zadovoljna što je za vrijeme rada na predstavi upoznala učenike iz drugih baletnih škola i što je stekla dragocjeno iskustvo na probama. Selma Efendić je učenica srednje baletne škole i pored toga što je igrala jednu od “Djevojčica”, dobila je priliku spremati se i odigrati čuvenu ansambl scenu “Pahuljica” kojom završava prvi čin baleta i veliki “Valcer cvijeća” u drugom činu. Kao mladoj i perspektivnoj učenici, prilika je značajna i vrijedna spomena. “Pahuljice” su neizostavna scena ansambla iz baleta “Krcko Oraščić“, baš kao što je ansambl igra mjerna jedinica za nivo i kvalitet baletne kompanije. U premijernom sastavu “Pahuljice” su igrale: Mia Jahić, Ekaterina Vereščagina, Marijana Marić, Selma Štrbo Arnautović, Nadža Pušilo, Aleksandra Smiljanić, Amina Sulejmanagić, Albina Huskić, Ana Kuzmanović, Zulejha Kečo, Chiara Licata i Jovana Milosavljević, članice ansambla sarajevskog baleta.

Dječaci, Fricovi prijatelji

“Iz godine u godinu, uvijek sam oko božićnih i novogodišnjih slavlja nestrpljivo čekao ugledati plakat koji najavljuje balet ‘Krcko Oraščić’, kako bih otišao da gledam tu predivnu baletnu bajku. Još uvijek ne mogu da vjerujem da smo nakon 44 godine mi djeca, učenici baletnih škola, dobili priliku biti dio jedne tako velike predstave”, dirljivo govori Omar Hadžić. “Jako volim biti na probama s ansamblom baleta i gledati kako rade profesionalci, jer tako učim i saznajem nove stvari koje nemam priliku vidjeti svakodnevno”. Mateju Aliloviću je posebno drago što puno učenika učestvuje u predstavi i što su jedna velika zajednica koja voli to što radi i čini da se publika osjeća sretnom nakon predstave. Ivan Bošnjak svoju pažnju nije zadržao na košarci i nogometu koje je trenirao. Balet, fizički najzahtjevnija od svih umjetnosti, privukla ga je dovoljno jako da bi upisao baletnu školu. On i njegovi drugari iz klase ozbiljno doživljavaju svoje opredjeljenje – pohađati umjetničku školu i spremati se za profesionalni poziv. “Nastavnica Brižita nas uči kako nam škola i obrazovanje trebaju biti na prvom mjestu, naročito zato što smo odabrali ići u umjetničku školu. Govori nam kako je uz dobru organizaciju i marljiv rad moguće sve postići i imati vremena za druženje”. Uma Kolić, kao i većina njenih prijateljica sanja da upiše srednju baletnu školu, a učešće u ovoj predstavi joj je potvrdilo njenu ljubav prema baletnoj umjetnosti. Amina Džanko je u ulozi “Dječaka” imala neobičan susret s nekim baletnim zadacima koji su drugačiji od onoga što svakodnevno uči kao pripadnica ženskog spola. “Nosila sam mač kao dječak, imala sam muški model kostima, našminkane pjegice na licu i koreografiju sa pokretima za dječake, ali bilo je zabavno”, uz osmijeh dodaje Amina. “Bilo mi je lakše igrati dječaka”, konstatuje Andrea Hrabač, ” jer sam bila u mekim baletnim patikama, dok su ‘Djevojčice’ imale koreografiju koja je zahtjevnija, jer su u špic patikama”. Lara Kekić se prisjetila protivljenja svoje mame na njenu želju za baletnim obrazovanjem, jer se bojala iznimno teških fizičkih napora koji neizostavno dolaze s baletom, teških povreda i tjelesnih deformacija. Lari je uloga “Dječaka” izazovna i neobična posebno zbog toga što mora podsjetiti samu sebe da na sceni treba biti dječak. “Sobarice” u domu Stolbaumovih su učenice srednje baletne škole Doris Baotić i Farah Smaković.

Anđeli, dječiji hor u sceni “Pahuljice”

Sara Đopa i Sara Ćećez su članice hora koji vodi nastavnica Alma Karić i koji je namjenski oformljen za potrebu scene iz baleta “Krcko Oraščić“. Sara Đopa (14) je među starijim i iskusnijim članicama. Bilo joj je zadovoljstvo pomagati mlađim djevojčicama da savladaju stvari neophodne za izlazak na scenu. “Dvanaest je djevojčica koje izvode vokalni dio u baletnoj sceni, a nas je šesnaest koje smo odabrane i spremne za predstavu. Svaka će imati priliku da nastupa, o tome vodi brigu nastavnica Alma. Meni je bilo divno stati na scenu, pred veliki orkestar i osjećati se djelom velike produkcije”, govori Đopa. “Uživam u pjevanju i ispunjava me svaki trenutak proveden na probama i nastupima”. Sara Ćećez (12) posebno izdvaja pomoć starijih i iskusnijih kolegica iz hora od kojih je puno naučila. “Pripremale smo se sa nastavnicom Almom i vikendima kada je bilo potrebe. Uspješno smo savladale težak zadatak pjevanja veoma visokih tonova koje mogu otpjevati samo profesionalni pjevači. Imale smo kostime namjenski krojene za nas o kojima se same brinemo. Mnogo mi se dopao pozorišni život iza scene i voljela bih da pjevanje bude moj životni poziv”, zaključuje Sara. Članice hora su: Iman Čaušević, Iris Gojmerac, Katarina Jeftenić, Lamija Petrović, Aiša Šehić, Sara Uzunalić, Emina Makan, Farah Jamaković, Nadija Pozder, Erliha Mekić, Ena Elezović, Nadija Korać, Sara Đopa, Sara Ćećez i najmlađe Lejla Kuldija i Dalal Šatara.

II DIO
FANTASTIČNO PUTOVANJE

Kad otkuca ponoć

Nejla Miraščija objašnjava kako joj je zanimljivo što “Miševi” u predstavi “Krcko Oraščić” nose masku na licu. “Maske nas čine prilično strašnima i naglašavaju negativni karakter lika. Uz scenske efekte dima, svjetla, muzike i pucanja iz topa, scena ‘Miševa’ izgleda odlično i uvjerljivo”, opisuje svoj dojam Nejla. “Nas šesnaest malih glodara dolazimo tačno u ponoć i napadamo iz mraka”, uz osmijeh dodaje curica. “Miševi su negativci koji stvaraju zaplet u divnoj božićnoj priči. Mi imamo super kralja koji predvodi našu mišju četu!” iskreno uzvikuju Lana Ikonić, Lana Budalica i Amila Snagić. “Moćni i zli Kralj miševa (Branko Sarić) hrabro vodi svoje podanike u bitku koja je neizvjesna do samoga kraja”, prisjećaju se djevojčice. “Za mene su ‘Miševi’ opasni mali mutanti ljubomorni na dobrog Krcka i lijepu djevojčicu Mašu “, govori Sara Alilović. Njoj je najveća nagrada za rad aplauz koji “Miševi” dobiju na kraju predstave. Zoja Ferizović i Drina Đurić se najrađe prisjećaju kako su vriskale od sreće i ushićenja kada se zavjesa spustila nakon izvođenja premijerne predstave. Za priču o “Krcku Oraščiću” znaju iz ranog djetinjstva i dio sa “Miševima” uvijek im je bio pomalo mračan i strašan. Sada, kada su dobile priliku igrati ta negativna stvorenja pomišljaju kako u publici sigurno sjede neki mališani koje ova scena može zastrašiti.

Sukob dobra i zla

“Zadatak nas, najmlađih izvođača je pokazati šta smo naučili van škole”, govori Sarah Žgalj. “Igrati na sceni sa profesionalcima je divan osjećaj i velika odgovornost. Kada se događa scena borbe između ‘Miševa’ i ‘Vojnika’ mi djeca imamo zadatke sa profesionalnim igračima i moramo biti koreografski i muzički vrlo tačni”, odgovorna je Sarah. “Bitka koju vodimo je dinamična i napeta, ali za nas je to veoma zabavna scena”, složile su se Ena Smajilhodžić i Rua Melek Kadribašić. “Miševi se ‘kače’ na noge, ruke, ramena i leđa ‘Vojnika’ koji nas potom odnose sa scene”, veselo će djevojčice. “Ova predstava je u naša srca unijela još veću ljubav prema baletu i učinila da spoznamo čaroliju koju gledamo i volimo od malih nogu. Upoznale smo učenike iz drugih škola, sprijatelji se i stekli zajedničko iskustvo u radu. Čestitali smo jedni drugima nakon premijere, dijeleći veliku radost i zadovoljstvo”, dirljive su Ena i Rua. “U tumačenju negativnih likova moramo biti uvjerljive do kraja, iako na kraju gubimo”, kaže Maura Lukač. “U ‘Miševima’ ne možemo koristiti ekspresiju lica koja je veoma važna u baletu, jer nosimo maske, tako da naši pokreti moraju potpuno dočarati lik koji igramo, kao i ono što radimo na sceni”. Maura se podsjeća kako joj uz učenje baleta uvijek dolaze novi izazovi i kako je perfekciju u baletu teško, skoro nemoguće dostići, što je stalno motiviše da ide naprijed i teži ka boljim rezultatima.

Svetkovina plesa

Za Saru Čengić balet je oličenje profinjenosti i elegancije. Baka joj je od malena puštala snimke raznih baleta – bila je balerina, koja joj je odškrinula vrata za ulazak u svijet baletne umjetnosti. Tokom tri godine profesionalnog školovanja Sara je uvidjela kako je balet veoma zahtjevna profesija i kako iza svega lijepoga što vidimo na sceni gledajući predstavu stoji naporan svakodnevni rad. Nakon što se klupko bajke o “Krcku”, ili kako ga Rusi nazivaju “Ščelkunčiku”, otplete i dobro pobijedi zlo, događa se velika svetkovina plesa na veličanstvene i opojne melodije neponovljive muzike Čajkovskog. Divertisman raznih igara (Ruska, Arapska i Kineska u sarajevskoj verziji Baleta) vodi do izuzetno poznatog “Valcera cvijeća” koji prethodi svakako najznačajnijoj sceni prvačkih rola- velikog dueta, ili igre udvoje (francuski: pas de deux). “Valcer cvijeća” su u premijernoj podjeli odigrali članovi sarajevskog baleta: Selma Štrbo Arnautović, Marijana Marić, Sabina Sokolović, Nadža Pušilo, Aleksandra Smiljanić, Amina Sulejmanagić, Albina Huskić, Chiara Licata, Evgenij Gaponko, Hariz Šabanović, Goran Staniškovski, Admir Kalkan, Ioan-Vasile Soit, Branko Sarić, Ervis Koceku i Til Čmančanin.

San na vrhovima prstiju

“Naš najveći san je plesati profesionalno na vrhovima prstiju”, iskrene su Zara Čengić, Farah Nuhić i Dena Džindo. Za njih tri prilika da igraju u predstavi “Krcko Oraščić” znači da su korak bliže ostvarenju svog sna. Una Uzeirbegović nije ni pomišljala da će se baš njoj dogoditi nešto tako lijepo i važno kao što je učešće u predstavi “Ščelkunčik”. “Mogla sam samo snivati o tome, gledajući baletnu salu Narodnog pozorišta svaki put kada bih prelazila preko mosta Čobanija, usporavajući korak za što duži pogled”, otkriva svoju tajnu Una. Sama pomisao da će jednog dana možda biti profesionalne balerine Tajri Zekić i Dini Burazerović daje snagu za prevazilaženje svih teškoća koje nosi poziv balerine. “Uživale smo na probama, najviše posmatrajući kako igrači svakodnevno rade na pripremanju svojih uloga. Mislimo da je u procesu rada svako ostavio jedan veliki dio sebe da predstava što bolje uspije i ponosne smo što ćemo jednog dana svojoj djeci pričati o tome kako smo bile dio velike baletne predstave Narodnog pozorišta u Sarajevu” , zaključuju Tajra i Dina.
Bajka o Krcku postoji u neuhvatljivom vremenu i prostoru scenske igre i magije taeatra. Kada se zavjesa zatvori, “Miševi” skinu svoje maske a balerine se spuste s vrhova prstiju, nastavlja se vrijeme “običnog života”. Drago mi je znati da su najmlađi izvođači u predstavi “Krcko Oraščić” kreativne osobe kojima su saznanja, emocije i doživljaji iz teatra postali neizostavni dio tog svakodnevnog, običnog života.