Velika baletna bajka “Krcko Oraščić” na muziku Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji Konstantina Kostjukova premijerno je izvedena 29. novembra 2017. godine na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Piše: Jovana Milosavljević

Prva repriza odigrana je 1. decembra, a druga repriza 26. decembra 2017. godine. Djeca koja učestvuju u baletnoj predstavi Narodnog pozorišta su učenici Osnovne muzičke škole “Mladen Pozajić”, odsjek balet, 3. razred nastavnice Brižite Karabašić, učenice Srednje muzičke škole Sarajevo, odsjek balet, klase profesorice Tanje Smajić i Osnovne muzičke i baletske škole Novo Sarajevo, 4. razred nastavnice Samre Mlinar i 3. razred nastavnice Svee Thalie Ćatić. Radeći na pripremi novog baleta kao profesionalna balerina, a odrastajući i profesionalno se razvijajući od svoje šeste godine uz predstavu “Krcko Oraščić”, poželjela sam da skupim dio iskustava i doživljaja najmlađih izvođača. Mislim da u njihovim izjavama možemo naći istinske vrijednosti koje bismo trebali moći sačuvati i po njima se ravnati.

Dok majka priča priču

Iščekujući taj važni čas otvaranja pozorišne zavjese i početak premijernog izvođenja baletne predstave “Krcko Oraščić”, Amila Snagić slušala je svoje srce kako kuca jače nego inače.
U ulozi Djeteta – curice koja usniva san o čarobnoj avanturi lutka Krcka (Igor Pastor), Amila počinje predstavu sjedeći na krevetu i slušajući bajku koju joj pripovijeda glavna junakinja predstave Maša (Tamara Ljubičić). Taj trenutak iščekivanja je poseban po svemu: sve je spremno i na svom mjestu, čuje se pokoji instrument iz orkestra i žamor publike, dok na sceni vlada muk duboke tišine.

“Imala sam pravu sreću”, veselo se prisjeća Amila, “jer su moju tremu i nestrpljenje dok sam čekala znak za početak predstave Maša i Fric (Ioan-Vasile Soit) pretvorili u zabavu i opuštanje plešući hip-hop”.

Rua Melek Kadribašić našla se u istoj ulozi već na prvoj reprizi baleta “Krcko Oraščić”. Rua je najsretnija dok pleše i svoja osjećanja izražava igrajući balet.
“Biti sa baletnim umjetnicima na sceni, gledati njihove probe i učiti nove stvari veoma je privlačno i interesantno. Nastupati kao učenik s profesionalcima na velikoj sceni Narodnog pozorišta za mene je veoma značajan događaj”.

Lana Budalica bila je u ulozi Djeteta na drugoj reprizi baleta i prilika da se nađe na sceni kraj divne balerine Tamare Ljubičić čini je sretnom. Za nju je “Krcko Oraščić“ veoma lijepa i uzbudljiva predstava za djecu.

Djevojčice, Mašine prijateljice

Dalila Kaučić je na početku rada sumnjala da li će uspjeti savladati zadatke koje predstava nosi.

“Plašila sam se da neću razumjeti šta koreograf Konstantin Kostjukov traži od nas, najmlađih izvođača u predstavi. Nakon par proba odagnala sam svoje sumnje i bojazni i naučila da je koreograf tu kako bi nam pomogao da se što bolje pripremimo za predstavu. Uživala sam u svakom trenutku rada”.

Iman Kurtović spominje kako joj se učešćem u baletu “Krcko Oraščić“ probudilo divno sjećanje na odlazak u pozorište s mamom iz vremena kada još nije pohađala baletnu školu.
“Sjetila sam se koliko sam uživala i divila se balerinama. Baletne predstave i igrači bili su mi velika inspiracija i razlog da se zaljubim u baletnu umjetnost”, iskrena je Iman.

“Za mene je “Krcko Oraščić” nezaboravno iskustvo u kojem sam puno toga naučila i boravila na čarobnom mjestu zvanom scena”.

Dora Kos, Sarah Hrabač i Kristina Mandić pojasnile su kako sve one s ulogama “Djevojčica” igraju Mašine prijateljice koje sa roditeljima dolaze na svečanu prazničnu zabavu u dom Mašinih i Fricovih roditelja, gospođe i gospodina Stolbaum (Ekaterina Vereščagina i Evgenij Gaponko). Njihova je scena svečana i puna radosti, jer dobijaju poklone, uživaju u slavlju i igri s Mašom, plešu sa svojim lutkama i kroz ples vješto izbjegavaju Frica i njegove prijatelje koji ih često ganjaju i zadirkuju. Sa nama je Mašin i Fricov kum Droselmajer (Mihail Mateescu) koji izvodi razne trikove za nas.

“Naporno je bilo postići sve aktivnosti i uskladiti obaveze s probama”, odgovorno tvrdi Sarah Habul. “Trudili smo se da sve uspijemo postići i da nam škola ne ispašta zbog intenzivnih proba za predstavu. Mogu reći da su nas naša životna deviza s kojom smo završavali svaki radni dan – “brzo spavajte”, i iskrena ljubav prema baletu, dobro vodile da istrajemo kada nam je bilo teško.

Stela Despotović je alternacija za Djevojčice i vrlo je zadovoljna što je za vrijeme rada na predstavi upoznala učenike iz drugih baletnih škola i što je stekla dragocjeno iskustvo na probama.
Selma Efendić je učenica srednje baletne škole i pored toga što je igrala jednu od Djevojčica, dobila je priliku spremati se za čuvenu ansambl scenu “Pahuljica” kojom završava prvi čin baleta. Kao mladoj i perspektivnoj učenici, prilika je značajna i vrijedna spomena.

“Pahuljice” su neizostavna scena ansambla iz baleta “Krcko Oraščić“, baš kao što je ansambl igra mjerna jedinica za nivo i kvalitet baletne kompanije. U premijernom sastavu “Pahuljice” su igrale: Mia Jahić, Ekaterina Vereščagina, Marijana Marić, Selma Štrbo Arnautović, Nadža Pušilo, Aleksandra Smiljanić, Amina Sulejmanagić, Albina Huskić, Ana Kuzmanović, Zulejha Kečo, Chiara Licata i Jovana Milosavljević, članice ansambla sarajevskog baleta.

Dječaci, Fricovi prijatelji

“Iz godine u godinu, uvijek sam oko božićnih i novogodišnjih slavlja nestrpljivo čekao ugledati plakat koji najavljuje balet “Krcko Oraščić’, kako bih otišao da gledam tu predivnu baletnu bajku. Još uvijek ne mogu da vjerujem da smo nakon 44 godine mi djeca, učenici baletnih škola, dobili priliku biti dio jedne tako velike predstave”, dirljivo govori Omar Hadžić.

“Jako volim biti na probama s ansamblom baleta i gledati kako rade profesionalci, jer tako učim i saznajem nove stvari koje nemam priliku vidjeti svakodnevno”.

Mateju Aliloviću je posebno drago što puno učenika učestvuje u predstavi i što su jedna velika zajednica koja voli to što radi i čini da se publika osjeća sretnom nakon predstave.
Ivan Bošnjak svoju pažnju nije zadržao na košarci i nogometu koje je trenirao. Balet, fizički najzahtjevnija od svih umjetnosti, privukla ga je dovoljno jako da bi upisao baletnu školu. On i njegovi drugari iz klase ozbiljno doživljavaju svoje opredjeljenje – pohađati umjetničku školu i spremati se za profesionalni poziv.

“Nastavnica Brižita nas uči kako nam škola i obrazovanje trebaju biti na prvom mjestu, naročito zato što smo odabrali ići u umjetničku školu. Govori nam kako je uz dobru organizaciju i marljiv rad moguće sve postići i imati vremena za druženje”.

Uma Kolić, kao i većina njenih prijateljica sanja da upiše srednju baletnu školu, a učešće u ovoj predstavi joj je potvrdilo njenu ljubav prema baletnoj umjetnosti.
Amina Džanko je u ulozi Dječaka imala neobičan susret s nekim baletnim zadacima koji su drugačiji od onoga što svakodnevno uči kao pripadnica ženskog spola.

“Nosila sam mač kao dječak, imala sam muški model kostima, našminkane pjegice na licu i morala raditi pokrete koje djevojčice ne rade, ali bilo je zabavno”, uz osmijeh dodaje Amina.

“Bilo mi je lakše igrati dječaka”, konstatuje Andrea Hrabač, ” jer sam bila u mekim platnenim baletnim patikama, dok su Djevojčice imale koreografiju koja je zahtjevnija, jer su u špic patikama”.

Lara Kekić se prisjetila protivljenja svoje mame na njenu želju za baletnim obrazovanjem, jer se bojala iznimno teških fizičkih napora koji neizostavno dolaze s baletom, teških povreda i tjelesnih deformacija. Lari je uloga Dječaka izazovna i neobična posebno zbog toga što mora podsjetiti samu sebe da na sceni treba biti dječak. Sobarice u domu Stolbaumovih su učenice srednje baletne škole Doris Baotić i Farah Smaković.

Anđeli, dječiji hor u sceni “Pahuljice”

Sara Đopa i Sara Ćećez su članice hora koji vodi nastavnica Alma Karić i koji je namjenski oformljen za potrebu scene iz baleta “Krcko Oraščić“.

Sara Đopa (14) je među starijim i iskusnijim članicama. Bilo joj je zadovoljstvo pomagati mlađim djevojčicama da savladaju stvari neophodne za izlazak na scenu.
“Dvanaest je djevojčica koje izvode vokalni dio u baletnoj sceni, a nas je šesnaest koje smo odabrane i spremne za predstavu. Svaka će imati priliku da nastupa, o tome vodi brigu nastavnica Alma. Meni je bilo divno stati na scenu, pred veliki orkestar i osjećati se djelom velike produkcije”, govori Đopa.

“Uživam u pjevanju i ispunjava me svaki trenutak proveden na probama i nastupima”. Sara Ćećez (12) posebno izdvaja pomoć starijih i iskusnijih kolegica iz hora od kojih je puno naučila.

“Pripremale smo se sa nastavnicom Almom i vikendima kada je bilo potrebe. Uspješno smo savladale težak zadatak pjevanja veoma visokih tonova koje mogu otpjevati samo profesionalni pjevači. Imale smo kostime sašivene po svojim mjerama koje smo same oblačile i vodile računa o njima. Mnogo mi se dopao pozorišni život iza scene i voljela bih da pjevanje bude moj životni poziv”, zaključuje Sara.

Članice hora su: Iman Čaušević, Iris Gojmerac, Katarina Jeftenić, Lamija Petrović, Aiša Šehić, Sara Uzunalić, Emina Makan, Farah Jamaković, Nadija Pozder, Erliha Mekić, Ena Elezović, Nadija Korać, Sara Đopa, Sara Ćećez i najmlađe Lejla Kuldija i Dalal Šatara.